Osvrt pratiteljice grupe, Maje J. na izlet Osnovne škole iz Umaga u Dalmaciji.
Evo ga, dragi moji, mojih 15 minuta slave da opišem i ostavim na papiru svoje dojmove za zabavno i nezaboravno putovanje Osnovne škole Marije i Line iz Umaga u Dalmaciju. Pripremite se na priču koja će vas potaknuti na razmišljanje – “Zašto se ovo ne događa svaki tjedan?” Ovo je bio izlet koji je zaista imao sve – od divnih učenika, briljantnih profesora, vrhunske organizacije, do predivnog vremena i atmosfere koja je sama po sebi bila pravi dodatni plus.
Jutro puno obećanja
Krenimo od samog početka – u 6:00 ujutro! Da, dobro ste pročitali, baš u to vrijeme, dok je svijet još spavao ili je bio zauzet sanjarenjem o kavi i toplom krevetu, mi smo već čekali na parkingu, spremni za akciju. Zašto baš tako rano? Trebali smo proći puno toga, a do Dalmacije se ne stiže u trenu – barem ne ako želiš doživjeti sve čari. Ukrcali smo se u naše prekrasne autobuse, a već pri prvom pogledu na njih, shvatili smo da će ovo biti putovanje za pamćenje. U prvom busu su bili Marko, vozač s osmijehom od uha do uha i ja, dok su u drugom bili Fikret i naša pratiteljica Ana. Vesela družina iz oba autobusa bila je prvoklasna – pjesma, vesele šale, osmijesi koji nisu silazili s lica, a atmosfera je bila toliko dobra da se činilo kao da smo svi dio neke velike obiteljske veselice.
Prvi dojmovi
Krenuli smo i odmah kliknuli, jer, kao što znate, dobro društvo je pola uspjeha. Upoznali smo se, razmijenili prve šale i komentare, a učenici su bili pravi prvoklasni – pristojni, dragi i sa širokim osmijesima. Profesorice i profesori su svojim zaraznim smijehom i šalama osvojili naše srca već na početku. Vrijeme u vožnji proletjelo je u razgovoru, smijehu i pjevanju, a na putu smo se zaustavljali da se malo okrijepimo – ništa bolje od pauze za kavu, zar ne?
NP Krka i Sokolarski centar
Na samom ulazu u Nacionalni park Krka dočekala nas je lokalna vodičkinja Marijana, prava dama od šale i šarmantnog osmijeha, koja je odmah osvojila naše srca svojom energijom i pričom. Provela nas je kroz park, a sve je bilo – baš kao iz snova: društvo vrhunsko, vrijeme sunčano i ugodno, priroda netaknuta, slapovi blistavi, a mi smo u tom rajskom okruženju uživali kao da smo na nekoj prirodnoj klinici za dušu. Skradinski buk i Roški slap su nas očarali! Samo jedna mala opaska – ja sam ih ja prestrašila da paze na zmije. I to baš onako u stilu: “Pazite na zmije!” – a to je izazvalo salve smijeha, jer su svi odjednom počeli slušati svaki šum u prirodi kao da će im zmija skočiti na vrat. E, znate kako se kaže – jednom kad te zmija ugrize, svaki šum postaje signal za uzbunu, pa je i moja šala uspjela da nas sve nasmije. Ali, bez brige, zmije su bile kao i uvijek – nevidljive i ne baš pretjerano zainteresirane za nas.
Kad smo ‘odradili’ prirodne ljepote i razgledali park, došao je trenutak za sljedeću destinaciju. Marko i Fikret su nam došli u pomoć s autobusima, jer tko se želi penjati uzbrdo po toj vrućini? Cesta je bila vijugava i puna zavoja, a pogled – božanstven! Taman kad pomisliš da će ti oči otpasti od ljepote, shvatiš da se u sljedećem zavoju krije još impresivnija slika prirode. U njihovim stručnim rukama, stigli smo do Sokolarskog centra Dubrava, što je bio pravi izazov za sve nas – svi smo se osjećali kao djeca u duši. Upoznali smo ove moćne, nebeske letače, a posebno pažnju izazvao je Ante – stručnjak za sokolove, čiji je humor bio tako dobar i zarazan.
Pričao nam je što sve ove ptice mogu, kako žive i kako im pomoći, a sve je bilo začinjeno dozom šaljivosti i demonstracijama sa sokolom i sovom. Svaki put kad je Ante izvodio neku akrobaciju s pticama, bilo je kao da gledamo pravi cirkus – samo što je cirkus bio u prirodi, a mi smo bili njegovi najvjerniji fanovi. Vrijedni i strastveni rad Sokolarskog centra je zaista hvalevrijedan – njihova pomoć pticama u nevolji i trud da ih vrate u život zaslužuju svaki aplauz. Mi smo se tamo malo odmorili, razgledali ostale ptice, a onda smo žurno pohitali prema rashlađenim autobusima, jer je vrućina bila paklena..
Ovaj dio našeg putovanja bio je pravo razgledanje, smijeh i divljenje – od zmija do sokolova, od slapova do ptica, sve u jednom danu! Ako ste mislili da je ovo sve, varate se – ovo je bila samo uvodna avantura za ono što nas je čekalo!
Kulturna riznica: Šibenik i katedrala sv. Jakova
Nastavili smo put prema Šibeniku – Krešimirovom gradu, gradu s dušom i povijesti koji diše starim vremenima. Čim smo stigli, dočekali su nas naši lokalni vodiči, pravi znalci svojega grada. S njima smo krenuli u istraživanje ovog šarmantnog grada, a Šibenik je bio poput filmske kulise – tvrđave, povijesne zidine, uske uličice, sve je bilo kao iz nekog filma. Čuli smo za tvrđavu sv. Mihovila, tvrđavu sv. Nikole, tvrđavu Barone i tvrđavu sv. Ivana – sve redom impresivne i odlično očuvane, a svaki kutak odavao je dojam da je baš tu zapisana povijest. A najviše nas je oduševila katedrala sv. Jakova, najznačajnije arhitektonsko ostvarenje 15. i 16. stoljeća, koja je na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine – baš kao i tvrđava sv. Nikole. U šibenskim ulicama, uz povijesne znamenitosti, vidjeli smo i gradsku vijećnicu, Kneževu palaču, Malu lođu, šibensko kazalište, pa čak i razne crkvice razbacane po gradu.. Čak su se i četiri bunara šepurila u toj povijesnoj bajci, a mi smo ih sve razgledali i upijali svaku njihovu priču.
Kad smo iscrpili sve što je povijest imala za podijeliti, došlo je najdraže – slobodno vrijeme! Učenici su odmah zgrabili sladoled, razgledavali suvenire, a mi smo pozdravili naše vodiče i na kraju se uputili prema našim autobusima, spremni za zasluženi odmor. Kad smo stigli u Amadria Park Hotel Niko, dočekala nas je prava radost – ljubazno osoblje, sobe s balkonima, a večera… e, večera je bila pravi spektakl! Švedski stol bio je poput gastronomske bajke: svega je bilo, od morskih plodova do slatkih delicija, a naša dilema je bila – što prvo uzeti? U svakom slučaju, svi smo se lijepo najeli i pustili učenike da večer provedu u druženju, smijehu i razmjeni dojmova.
Put prema jugu: Dubrovnik i Korčula
Drugog dana smo, naravno, sve započeli s hranom – a to znači, doručak na švedskom stolu, gdje je bilo toliko hrane da smo mogli jednim okom gledati u tanjur, a drugim u sve ono što nam je padalo na pamet. A trebalo je krenuti dalje… sve do Dubrovnika! Kad smo stigli, nije bilo vremena za statiranje, jer nas je čekala prava avantura s puno razgleda i puno toga što treba vidjeti.
U Dubrovniku su nas dočekali lokalni vodiči, a kad smo se spuštali s glavne ceste, pogled koji nas je dočekao bio je impresivan. Dubrovnik je – znate već – jedan od najljepših gradova za posjetiti, a s Tuđmanovog mosta se već vidjela povijest ovog grada. Naši vodiči su nas brzo okupili i morali smo krenuti u razgled – a da, bilo je puno ljudi na ulicama Dubrovnika, što i ne čudi jer je jedan od najposjećenijih mjesta u Hrvatskoj.
Prošli smo Stradun, vidjeli stari grad Dubrovnik na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine, gradske zidine, tvrđave Lovrijenac, sv. Ivan, Revelin, gradska vrata od Pila, crkvu sv. Vlaha, Dubrovačku katedralu, Knežev dvor, palaču Sponza, Onofrijevu česmu… i sve do poznatih kula: Minčeta i Bokar. Dubrovnik nas je totalno raspametio! Nažalost, morali smo se pozdraviti s našim vodičima i krenuti dalje, a sljedeća destinacija je bila Orebić, gdje smo ukrcali na trajekt i prešli na otok Korčulu. Ugodna vožnja, sunce koje nas je pržilo, a društvo koje je bilo tako dobro da smo zaboravili na sve – to je bio recept za savršeni dan! Osjećaj na trajektu bio je kao da smo pravi mornari, a lagani povjetarac hladio nas je poput posebnog eliksira.
Ubrzo smo stigli na Korčulu, a blizu trajektne luke nalazi se glavni ulaz u povijesno središte – Kopnena vrata. Tu smo pronašli dva važna simbola korčulanske povijesti: ploču s krilatim lavom Svetoga Marka, znak vladavine Mletačke Republike, i spomen ploču o tisućitoj godišnjici krunidbe prvog hrvatskog kralja Tomislava. Tu su nas dočekali lokalni vodiči, pravi znalci i entuzijasti, koji su nam dali pravu turističku turu – od povijesnih činjenica, okupatora, pa sve do Marka Pola, koji je baš uživao na ovom otoku. Svi su htjeli biti dio ovog raja, a mi naravno – nismo bili iznimka.
Okruženi zidinama i kulama koje su nekada služile za obranu, grad Korčula je jedan od najbolje očuvanih srednjovjekovnih gradova na Mediteranu. U uskim uličicama, nebrojenim stubama i šarmantnim prolazima, koji su postavljeni poput ribe – u obliku riblje kosti – bilo je toliko toga za vidjeti da smo mogli satima hodati i još uvijek bi ostalo za istraživati.
Najpoznatija znamenitost je svakako katedrala sv. Marka, koja datira još iz 15. stoljeća, a koju je nemoguće ne primijetiti. Još jedan dokaz korčulanske posvećenosti tradiciji i baštini je i moreška, viteški ples s mačevima, koji se igra već stoljećima. Napravili smo jedan lijepi đir, šetali i divili se, a naravno, imali smo i slobodno vrijeme za samostalno istraživanje ovog čarobnog grada. (Pssst, cure iz ureda već su bile “ljubomorne” i poželjele neki slatki suvenir s Korčule, pa je i slatkiš s nama putovao sve do Rovinja – da ih razveselimo!)
Dan nam je bio zaista ispunjen – vidjeli smo predivne povijesne građevine, a i bili dio jedne velike lijepe priče. Nakon toga, upućujemo se u naše “kočije”, a Marko i Fikret s osmijehom čekaju da nas odvedu na zasluženi odmor. Opet na trajekt, pa preko novog i impresivnog Pelješkog mosta – koji je, moram reći, bio toliko lijep da smo mobitelima uspjeli uhvatiti svaki njegov kutak. Hvala našim vozačima što su usporili da nam fotografije budu savršene!
Odmor u Tučepima
Stižemo do Tučepa, gdje nas je čekao Hotel Neptun – a dočekali su nas s puno veselja i topline. Iako smo došli kasno, jer je dan bio baš ispunjen, hvala osoblju hotela što je za nas pripremilo toplu večeru. Učenici su se smjestili u sobe i lijepo se družili, a mi smo jedva čekali sutra, jer nam je opet bio predstojeći dan pun novih avantura!
Imotski: Biser Dalmatinske zagore i jezerski divovi
Sljedeći dan, nakon obilnog doručka, prekrasnog pogleda iz restorana, ugodnog ambijenta krcamo se u naše autobuse i krećemo prema Imotskom – za one koji ne znaju, to je onaj mali, ali pravi biser Dalmatinske zagore, a nalazi se nedaleko od same obale, od koje ga dijeli – pazite sad – moćno Biokovo! Ovaj grad je pravi prirodni dragulj, okružen fenomenima koji su nam, moram reći, doslovno ukrali dah. Upoznajemo se s našom lokalnom vodičkinjom Matijom, koja je bila tako simpatična, puna vedrine i poleta da je mogla konkurirati i najpopularnijim influencericama na TikToku. Lijepo nam je ispričala priču o Imotskom, o njegovoj burnoj prošlosti i pokazala nam sve znamenitosti koje vrijedi vidjeti.
Prvo smo stigli na glavni trg Matice Hrvatske, gdje nas je dočekao spomenik Tinu Ujeviću – on je jedan od naših najpoznatijih književnika, a naša je bila želja da ga barem jednom dotaknemo, pa je tako i bilo! Samo nekoliko stotina metara od centra grada, na klisuri iznad Modrog jezera, smjestila se tvrđava Topana – ponos Imotskog, a unutar tvrđave nalazi se i mala crkva Gospe od Anđela, koja je zaštitnica grada i cijele Imotske krajine. I sad, zamislite ovo – tik uz Topanu, nalazi se Gospin dolac, jedan od najljepših i najzanimljivijih nogometnih stadiona na svijetu! Da, dobro ste pročitali – nogometni stadion u Imotskom. A što je najzabavnije, to je zapravo jedan od najljepših i najposebnijih stadiona uopće, s legendarnom atmosferom i pogledom koji će vas, ako ste ljubitelj nogometa, ostaviti bez daha.
No, prava zvijezde ove priče su dva jezera koja nose imena po svojoj boji – Modro i Crveno. Iako sam ih već vidjela na mnogim slikama, nikada nisam mislila da će mi biti tako teško odabrati koji mi je ljepši – oba su spektakularna. Iako nije bio dio programa, moja posebna želja bila je da dođem do spomenika Mercedesu – i, gle čuda, Matija je uspjela! Godinama je to šala o Imoćanima i pravi simbol iseljeničkog života, a nakon godinu dana klesanja, postavljen je baš na ulazu u grad. I da, naravno, morali smo se popeti na taj kameni spomenik, koji nije spomenik samom autu, već imotskom iseljeniku i njegovom uspjehu. Moram napomenuti da smo imali i ‘policijsku pratnju’ kroz Imotski – što je bio pravi show! Sve je to bilo zabilježeno u videu, a zbog silnih radova i kopanja kroz grad, puno cesta je bilo zatvoreno. No, naša je Matija, kao pravi profesionalac, u jednom telefonskom pozivu odradila vrhunski posao i sredila da nas policija dovede skroz do centra! Matija – svaka čast! Eto, baš zbog takvih ljudi i suradnje s vrhunskim ljudima, osjećaš se kao da si u pravoj avanturi.
Makarska rivijera i Split
Kad smo završili razgled, našli smo se u Veneciji – ali, ne onoj u Italiji već u restoranu s istim imenom. Restoran je bio predivan, a osoblje izuzetno ljubazno. Hrana, piće… i za kraj, – sladoled! Nije nam ni trebalo više, jer smo već bili na rubu da padnemo od sitosti i sreće. Iako smo htjeli još malo odmoriti, put nas je vodio dalje do Makarske. Opet prelazimo moćno Biokovo, a tamo nas je dočekala makarska rivijera – plaže, mirno more i sunce, sve što nam je trebalo za savršeni odmor. Ali ono što nismo znali, naučili smo od naše lokalne vodičkinje Mirele, koja nas je provela prekrasnom rivom, romantičnim ulicama i razgledavanjem renesansnih palača, sve do Kačićevog trga i impresivne katedrale sv. Marka. Nakon toga, uslijedio je odmor kao pravi turisti – slobodno vrijeme za šetnju, kupovinu suvenira i uživanje u atmosferi. A onda, u hotel na večeru i organizirano druženje na terenima uz hotel, gdje su nas čekali animatori s odličnim programom.
I tu su se naši učenici pokazali u punom sjaju – razne igre, smijeh, vrisci, padovi, dizanje, spretnost, nespretnost… sve u duhu dobre zabave. Pojedini su se već istaknuli kao pravi talenti, a oni najspretniji su na kraju dobili diplome na koje su bili ponosni! Veseli i raspoloženi nastavili su druženje i u sobama – jer, znate, to je ono što njih najviše veseli.
Sljedećeg dana morali smo se odjaviti iz hotela i krenuti prema Splitu – najpoznatijem gradu Dalmacije, i kao što se šali, kažu “Nema Splita do Splita”, a mi smo se u to i uvjerili! Putovanje je prošlo u ugodnom društvu, a uz to je bilo prožeto pjesmom i zezancijom koja je trajala od starta do cilja – a i dalje, u autobusima, na ulicama i uz svaki novi doživljaj.
Kad smo stigli u Split, dočekali su nas lokalni vodiči i odmah nas poveli u šareni razgled grada. Prošetali smo rivom, vidjeli Dioklecijanovu palaču, a zatim i Peristil – kao da smo se našli u filmu! Vidjeli smo Jupiterov hram, Vestibul sfinge, katedralu sv. Duje, koja je bila tako impresivna da su nam vilice pale od divljenja. Naravno, morali smo vidjeti i onu najpoznatiju usku ulicu u Splitu – ‘Pusti me proć’ . Split je doista pun prekrasnih građevina i bogate povijesti, a dio toga smo i mi doživjeli – taman toliko da se osjećamo kao pravi dijelovi njegove priče.
Kada smo napunili baterije uživanjem u splitskom ugođaju, već smo bili spremni za novi izazov – ručak u blizini stadiona Poljud, koji je bio naša sljedeća destinacija za razgled. Uživali smo u ukusnoj hrani, osvježavajućim napicima i druženju, a zatim nas je čekala prava nogometna čarolija. Na stadionu su nas dočekali pravi Hajdukovci – ponosni i strastveni, ponosni na svoj klub i sve trofeje koje je Hajduk ikada osvojio. Srdačno su nas dočekali, vodili kroz sve dvorane, pokazivali trofeje i impresivne memorabilije – prava nogometna riznica! Čak i oni koji nisu ljubitelji nogometa brzo su shvatili zašto je Hajduk jedan od najvećih i najvažnijih klubova u Hrvatskoj.
Kad smo kročili na teren, ostali smo bez daha – veličina i atmosfera su nas jednostavno oduševili! Svako od nas se slikao na tribinama, stadionom i svim tim impresivnim prostorima, kako bismo tu čarobnu atmosferu zauvijek sačuvali u srcu. Domaćini su bili nevjerojatno susretljivi i ljubazni, pružili su nam toplu dobrodošlicu i učinili taj dan posebnim za sve nas. Ovaj nezaboravni doživljaj na stadionu Poljud ostat će nam u najljepšem sjećanju – pravi spoj emocija, ponosa i sportskog duha!
Prekrasan dan je iza nas, a pred nama je bila vožnja prema Amadria Park Hotelu Niko. Naši neizmjerno vrijedni Marko i Fikret ponovno su odradili posao poput pravih majstora – profesionalno, temeljito. Svaku našu želju i zahtjev pretvorili su u stvarnost, a njihova posvećenost i pažnja nisu ostali nezamijećeni.
Večer je stigla, a večera – kao iz najboljeg restoranskog filma! Švedski stol bio je prepun svega i svačega, od delicija koje su nam navirale polako, do slastica koje su nam izmamile osmijeh na lice. Osoblje je bilo tako ljubazno i spremno pomoći, da smo se osjećali kao najvažniji gosti na svijetu.
Poslije večere, disco! Svi su se lijepo uredili – cure i dečki su se sredili, odjenuli u svoje najbolje kombinacije, i spremno su krenuli na podij. Iako su neki od njih bili sramežljivi, bilo je jasno da će im biti potrebno malo poticaja – a mi smo ih hrabro bodrili! Na kraju, ipak, svi smo se pretvorili u prave plesne zvijezde, pogotovo mi stariji – koji smo, uz stare dobre hitove, dali sve od sebe na plesnom podiju. Bilo je to pravo veselje, ispunjeno smijehom, zajedništvom i dobrom energijom. Učenici su nastavili zabavu po sobama, gdje su se osjećali najbolje – baš kao kod kuće, samo s više smijeha i pjesme.
Posljednji dan: Zadar i Nacionalni park Paklenica
Stigao je i taj posljednji, emotivni dan našeg zajedničkog druženja i putovanja – dan kad se osjećaji miješaju od sreće, tuge i želje da sve još jednom ponovimo. Uspješno smo se spakirali, složili prtljagu u autobuse kao pravi profesionalci, i krenuli prema zadnjoj destinaciji – gradu koji je jedan od najljepših na našoj obali, a kojeg su nam drage, lokalne vodičkinje Valentina i Anita spremno dočekale. Riječ je o Zadru. Prvo smo se uputili u šetnju starim gradom, uz njihove priče su nas očarale. Vidjeli smo sve: šarmantnu Kalelargu, crkvu sv. Donata i veličanstvenu katedralu sv. Stošije koja je odradila svoj posao i ostavila nas bez daha. I naravno, nezaobilazne Morske orgulje – gdje je bilo toliko ljudi da je to bilo pravo društveno događanje! Slušali smo melodiju valova.
Iza toga, instalacija Pozdrav suncu, rimski Forum, Trg pet bunara s Kapetanovom kulom – sve je to bilo isprepleteno povijesti i modernog šarma, kao da su stoljeća postojano stajala jedna kraj druge u savršenom skladu. Nakon razgleda, zahvalili smo domaćinima na gostoprimstvu i uputili se na slobodno vrijeme za samostalno istraživanje. Neki su trošili zadnje eure na suvenire, a drugi su se jednostavno šetali i divili se ljepotama grada. Oko nas su bile trgovine, ulice i mirisi slatkiša – a neki od nas su, naravno, uspjeli pronaći i najzanimljivije suvenire, od starih ključeva do magnetića.
Već smo ogladnili te smo odradili i taj ‘zahtjevni’ zadatak – uživati u vrhunskom obroku u fensi restoranu. Ljubazno osoblje nas je dočekalo s osmijehom, a hrana je bila vrhunska – kao da smo ušli u gastronomsku raj. Pojeli smo do zadnjeg zalogaja.
Ali ni to nam nije bilo dovoljno! S obzirom na to da smo već na početku puta uživali u prirodnim ljepotama, odlučili smo i na kraju svega završiti u pravom prirodnom raju. Upućujemo se u još jedan hrvatski nacionalni park – NP Paklenica, smješten na južnim obroncima Velebita. Ovaj park je kao da je izronio iz neke priče – kanjoni, vrhovi, špilje i spektakularni pejzaži. Velika i Mala Paklenica, brojne planinarske staze i penjališta, špilje poput Manita peć, podzemni grad Paklenice – sve je to izazov za one hrabre i željne adrenalina.
Upoznali smo se s bioraznolikošću, divili se stijenama koje su starije od svih nas, i osjetili snagu prirode. Iako je bilo jako toplo, stručno vodstvo nas je dočekalo s osmijehom i željom da nam pokaže što više. Šetnja ovim čudom prirode bila je prava avantura – kameni divovi, šumski mirisi, bistre rijeke i špilje koje skrivaju tajne tisućljeća. Uživali smo u svakom koraku, jer je ovo mjesto, poput pravog prirodnog muzeja.
Na kraju, nakon što smo se divili ovom prirodnom spektaklu, vrijeme je bilo da se opraštamo od ovog čarobnog okruženja i krenemo natrag prema Istri. S osmijehom na licima, ali i s osjećajem da smo upravo ispisali novu stranicu u knjizi svojih životnih uspomena. Udobno smo se smjestili u autobuse, a dok smo polako kretali, svaki od nas nosio je u sebi baš onaj osjećaj – kao da smo upravo završili najbolji film, a kraj je tek novi početak za još veće i ljepše avanture.
Hvala svima: Do nekog novog putovanja!
Ovo putovanje bilo je više od običnog školskog izleta – bilo je to prava avantura za pamćenje, a možda i za Instagram ako smo uspjeli uhvatiti dovoljno dobrih kadrova. Od slapova i vrhova, do povijesnih gradova i prirodnih čuda, svaki dan donio je novu dozu smijeha, zezancije i, naravno, natjecanja u tome tko će pronaći najukusniji sladoled na putu.
Posebno želimo istaknuti sve učenike koji su sudjelovali u ovom putovanju. Njihova razigranost, energija i simpatičnost ostavili su nevjerojatan dojam na sve prisutne. Njihova spontanost i vedrina pridonijeli su tome da svaki dan bude ispunjen smijehom, veseljem i prijateljskim trenucima. Svojom hrabrošću i otvorenošću pokazali su da su pravi junaci ove bajke, a njihova razigranost učinila je cijeli doživljaj posebnim i nezaboravnim.
Profesorima želim od srca zahvaliti na strpljenju, razumijevanju i opuštenosti. Hvala što ste omogućili da svaki trenutak doživimo u najljepšoj atmosferi. Vaša podrška i otvorenost bili su ključni da se svi osjećamo opušteno i spremni za sve izazove. Bez vaše pomoći, ovo putovanje ne bi bilo ni približno ovako posebno i ispunjavajuće. Hvala vam što ste pružili priliku da učimo, smijemo se i stvaramo uspomene koje će nam ostati za cijeli život.
E, sad da vam kažem, naši vozači Marko i Fikret su mnogo više od običnih vozača – postali su naši najbolji prijatelji na putu!
Ovi momci nisu samo profesionalci, već su pravi majstori za vožnju i dobru atmosferu. Uvijek su bili tu za nas, spremni da nas odvezu gdje god želimo, a uz to su nam uljepšali svaki kilometar sa dobrom muzikom, smijehom i opuštenom atmosferom. Osjećali smo da smo u sigurnim rukama, i to ne samo zbog njihovog iskustva, već i zbog njihovog izvrsnog prijateljskog duha. Tijekom ovog putovanja, zaista smo postali neraskidiva ekipa, a njihova podrška i humor učinili su da svaki dan bude poseban. Marko i Fikret, hvala vam što ste nas ne samo sigurno odvezli do odredišta, već i što ste nam pružili prijateljstvo, smijeh i nezaboravne uspomene.
I, naravno – veliko hvala našem timu iz agencije Blue Star Travel, curama Korini i Jeleni. Bez njih, ovo putovanje bilo bi kao da ste na put krenuli bez navigacije – totalni kaos. One su svaki detalj učinile besprijekornim, od organizacije do malih iznenađenja koja su nas uvijek uspjela razveseliti. Njihova energija, profesionalnost i posvećenost omogućile su da sve protekne glatko i bez stresa.
I zato, hvala svima što ste bili dio ove vožnje – učenicima, profesorima, vozačima i našem super timu. Sigurna sam da će nam ove uspomene ostati za cijeli život i da će nas u svakom trenutku podsjećati da je život prekratak da bismo ga shvatili previše ozbiljno. Do sljedeće prilike, ostajemo spremni za nove izazove, smijeh i, naravno, još više sladoleda!
Napisala: Maja Juretić
